Glukoza

Regulacija šećera admin

[bt_bb_section layout=”boxed_1200″ lazy_load=”yes” allow_content_outside=”no” show_video_on_mobile=””][bt_bb_row][bt_bb_column order=”0″ lazy_load=”yes” width=”1/1″ width_lg=”1/1″ width_md=”1/1″ width_sm=”1/1″ width_xs=”1/1″][bt_bb_text]

Glukoza je šećer koji služi kao glavni izvor energije za tijelo.

Ugljikohidrati koje jedemo razgrađuju se na glukozu (i nekoliko drugih šećera), apsorbiraju u tankom crijevu i cirkuliraju tijelom. Većini tjelesnih ćelija potrebna je glukoza za proizvodnju energije; ćelije mozga i nervnog sistema oslanjaju se na glukozu za energiju i mogu funkcionirati samo kada nivo glukoze u krvi ostane unutar određenog raspona.

Test glukoze se može uraditi sama, ili u sklopu bubrežnog panela, osnovnog metaboličkog panela ili sveobuhvatnog metaboličkog panela.

Upotreba glukoze u tijelu ovisi o dostupnosti insulina, hormona koji proizvodi gušterača. Insulin djeluje kako bi kontrolirao transport glukoze u tjelesne ćelije koji se koristi za energiju. Glukoza usmjerava jetru da skladišti višak glukoze kao glikogen (za kratkotrajno skladištenje energije) i promovira sintezu masti, koje čine osnovu dugoročne zalihe energije. Uravnoteženi nivoi glukoze i inzulina neophodni su za život.

Normalno se nivo glukoze u krvi lagano povećava nakon obroka, a inzulin se oslobađa da bi ih smanjio, a količina oslobođenog insulina odgovara veličini i sadržaju obroka. Ako nivo glukoze u krvi padne prenisko, što se može dogoditi između obroka ili nakon napornog treninga, proizvodi se glukagon (drugi hormon iz gušterače) koji oslobađa zalihe glukoze u jetri, podižući nivo glukoze u krvi. Ako sistem glukoze/insulina ispravno radi, količina glukoze u krvi ostaje prilično stabilna.

[/bt_bb_text][/bt_bb_column][/bt_bb_row][/bt_bb_section][bt_bb_section layout=”boxed_1200″ lazy_load=”yes” allow_content_outside=”no” show_video_on_mobile=””][bt_bb_row][bt_bb_column order=”0″ lazy_load=”yes” width=”1/1″ width_lg=”1/1″ width_md=”1/1″ width_sm=”1/1″ width_xs=”1/1″][bt_bb_accordion color_scheme=”” style=”outline” shape=”square” closed=”closed” responsive=”” publish_datetime=”” expiry_datetime=”” animation=”no_animation” el_id=”” el_class=”” el_style=””][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f11f” title=”Svrha glukoze”][bt_bb_text]

Glavna svrha testiranja je da biste utvrdili je nivo glukoze u krvi unutar referentnog raspona; za pregled, dijagnozu i nadgledanje dijabetesa i praćenje nivoa glukoze u krvi po potrebi.

Hiperglikemija i hipoglikemija, uzrokovane raznim stanjima, mogu biti opasne po život ako se dogode ozbiljne i nagle promjene, uzrokujući zatajenje organa, oštećenje mozga, komu i u ekstremnim slučajevima smrt.

Dugotrajni visoki nivoi glukoze u krvi mogu prouzrokovati progresivno oštećenje tjelesnih organa poput bubrega, očiju, krvnih žila, srca i živaca, kao što se javlja kod dijabetes melitusa.

Hiperglikemija koja se javlja tijekom trudnoće (poznata kao gestacijski dijabetes) ako se ne liječi može imati štetne učinke i na majku i na bebu, uključujući rani porod, preeklampsiju i bebe velike porođajne težine.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”essential_e930″ title=”Kada se testirati?”][bt_bb_text]

  • Ako imate simptome koji ukazuju na hiperglikemiju (povišeni nivo glukoze u krvi) ili hipoglikemiju (nizak nivo glukoze u krvi);
  • Ako ste trudni ili ako ste dijabetičar, testiranje se može provoditi i do nekoliko puta dnevno radi praćenja nivoa glukoze.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f10a” title=”Potreban uzorak za test glukoze?”][bt_bb_text]

Uzorak krvi izvađen iz vene na ruci.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f106″ title=”Potrebna priprema za test glukoze?”][bt_bb_text]

Krv se vadi natašte (prikupljena nakon 8 do 12 sati) i koristi se za traženje i dijagnozu dijabetes melitusa.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”fontawesome_f155″ title=”Cijena testa glukoze u LABOS laboratoriji možete uraditi po cijeni od 4 KM.”][bt_bb_text]

Krv se vadi natašte (prikupljena nakon 8 do 12 sati) i koristi se za traženje i dijagnozu dijabetes melitusa.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f10d” title=”Kada se naručuje test glukoze?”][bt_bb_text]

Test se može koristiti kao dio rutinskog pregleda, posebno kod onih ljudi s visokim rizikom od razvoja dijabetesa – onih koji imaju porodičnu historiju dijabetesa, onih koji imaju prekomjernu težinu i starijih od 45 godina.

Test glukoze može se koristiti i za dijagnozu dijabetesa kada neko ima simptome hiperglikemije, kao što su:

  • Povećana žeđ;
  • Povećano mokrenje;
  • Umor;
  • Zamagljen vid;
  • Sporo zarastanje infekcija.

Glukoza se takođe može testirati kada osoba ima simptome hipoglikemije, kao što su:

  • Znojenje;
  • Glad;
  • Drhtanje;
  • Anksioznost;
  • Zbunjenost;
  • Zamagljen vid.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f10d” title=”Šta znači rezultat glukoze?”][bt_bb_text]

Visok nivo glukoze najčešće ukazuje na dijabetes, ali mnoge druge bolesti i stanja takođe mogu uzrokovati povišenu glukozu.

Neke druge bolesti i stanja koja mogu rezultirati povišenim nivoom glukoze uključuju:

  • Akromegalija;
  • Akutni stres (na primjer odgovor na traumu, srčani i moždani udar);
  • Dugotrajna bolest bubrega;
  • Cushingov sindrom;
  • Lijekovi, uključujući: kortikosteroide, triciklične antidepresive, diuretike, adrenalin, estrogene (kontracepcijske tablete i hormonsku zamjensku terapiju [HRT]), litij, fenitoin (Dilantin), aspirin
  • Pretjerani unos hrane;
  • Hipertireoza;
  • Rak pankreasa;
  • Pankreatitis.
Umjereno povećani nivoi mogu se primijetiti s oštećenom tolerancijom na glukozu. Ako se ovo stanje ne riješi, može dovesti do dijabetesa tipa 2.

Nizak nivo glukoze (hipoglikemija) takođe se primećuje kod:

  • Nadbubrežna bolest (Addisonova bolest);
  • Pijenje alkohola;
  • Lijekovi, kao što su: paracetamol i anabolički steroidi;
  • Opsežna bolest jetre;
  • Hipopituitarizam;
  • Hipotireoza;
  • Predoziranje insulinom;
  • Insulinomi (tumori gušterače koji proizvode insulin);
  • Izgladnjivanje.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f10d” title=”Da li još nešto treba znati?”][bt_bb_text]

Nekim ljudima sa simptomima niskog nivoa glukoze u krvi mogu biti dovoljne prehrambene promjene poput jedenja čestih malih obroka i nekoliko međuobroka dnevno i odabira složenih ugljikohidrata umjesto jednostavnih šećera. Oni koji imaju hipoglikemiju natašte mogu zahtijevati IV (intravensku) glukozu, ako dijetetske mjere nisu dovoljne.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][bt_bb_accordion_item icon=”chemistry_f10d” title=”Koji su uobičajeni tretmani za dijabetes?”][bt_bb_text]

Za dijabetes tipa 2, koji je najčešći tip dijabetesa, gubitak viška kilograma, zdrava prehrana s malo masnoća koja sadrži puno vlakana i redovno vježbanje mogu biti dovoljni da smanje nivo glukoze u krvi. U mnogim su slučajevima oralni lijekovi koji povećavaju tjelesnu proizvodnju i osjetljivost na inzulin neophodni da bi se postigla željni nivo glukoze. Kod dijabetesa tipa 1 (i kod dijabetesa tipa 2 koji ne reagira dovoljno dobro na oralne lijekove) neophodne su injekcije insulina nekoliko puta dnevno.

[/bt_bb_text][/bt_bb_accordion_item][/bt_bb_accordion][/bt_bb_column][/bt_bb_row][/bt_bb_section]